Korenasto povrće najčešće oboleva od sledećih bolesti: crna pegavost mrkve, siva pegavost lista celera, crna pegavost ili palež lišća mrkve i pepelnica.
Crna pegavost mrkve (Alternaria radicina)
Zbog poleganja i propadanja klijanaca, kao i truleži korena u polju i skladištu, ovo je ekonomski značajan patogen ove familije biljaka. Biljke inficirane u fazi klijanja izumiru pre nicanja. Biljke zaražene nakon nicanja požute, a lišće nekrotira. Na korenu mrkve izaziva crnu trulež.
Mere zaštite podrazumevaju plodored i uklanjanje biljnih ostataka i dezinfekciju semena.
Siva pegavost lista celera (Septoria apiicola)
Može pričiniti značajne štete jer dovodi do izumiranja lišća i smanjenog porasta korena. Štetnost je posebno izražena u klijalištima gde u slučaju ranih infekcija izaziva uginuće mladih biljaka. Početni simptomi bolesti na razvijenom lišću su u vidu sitnih hlorotičnih pega. U okviru njih tkivo nekrotira i postaje mrko, sa mrkocrvenim rubom i hlorotičnim oreolom. Pege su okruglastog ili nepravilnog oblika, sitne 2-3 mm ili krupne do 10 mm, a spajanjem postaju veće, zahvataju celu površinu, naročito donjih listova.
Najvažnije preventivne mere su dezinfekcija semena i plodored. Primena fungicida je preventivna ili pri pojavi prvih simptoma. Za ovu namenu mogu se primeniti fungicidi na bazi cirama.
Crna pegavost ili palež lišća mrkve (Alternaria dauci)
Zbog sušenja i propadanja lisne mase smanjen je prinos korena,a u semenskoj proizvodnji i prinos semena. Na obolelom lišću nastaju lokalne pege, tamnomrke boje, nepravilnog oblika, najčešće na ivici lista. Pege se vremenom uvećavaju, uvećava se i njihov broj i pokrivaju veliki deo lisne mase. Lisne peteljke mogu biti prstenasto zahvaćene pa se list suši.
Važne mere za kontrolu i suzbijanje ove bolesti su plodored u trajanju od dve do tri godine, uklanjanje biljnih ostataka i dezinfekcija semena. Preporučuju se i hemijske mere zaštite, a za tu namenu treba koristiti fungicid Quadris.
Pepelnica (Erysiphe heraclei)
Pri uslovima povoljnim za razvoj patogena štete mogu biti velike zbog sušenja i propadanja većeg dela lisne mase. Simptomi oboljenja se ispoljavaju na listovima i lisnim drškama u vidu bele brašnaste prevlake na licu i naličju listova. Inficirani listovi zadržavaju zelenu boju, ubrzo postaju hlorotični i na kraju može doći do nekroze. Uništavanje žetvenih ostataka ili njihovo duboko zaoravanje i primena plodoreda su važne mere kontrole ovog prouzrokovača bolesti. Od fungicida se može koristiti Quadris.
Stručno-savetodavna služba Delta Agrara