Ne tako davne 2007. godine, na zemljište Čelareva posađena je prva sadnica breburna. Od tada, pa do danas, za nepunih 10 godina na to isto zemljište imanja posađeno je još preko milion i tri stotine hiljada sadnica jabuke. Svaka od tih milion i tri stotine hiljada sadnica zahteva posebnu pažnju stručnjaka, kako bi krajnji rezultat bio prinos od preko 90 tona po hektaru koji daleko prevazilazi prinose jabuke u Srbiji i na nivou je najboljih u svetu.
Odmah po ulasku u period mirovanja, ova voćka je spremna za prvu i osnovnu meru koja po pravilu određuje dalji tok ponašanja ove kulture. To je rezidba, operacija neophodna, izuzetno bitna i svojstvena kako za samu sortu, tako i za svaku sadnicu pojedinačno.
Intenzivna tehnologija gajenja podrazumeva gustu sadnju, što uslovljava poseban uzgojni oblik vitko vreteno koji omogućava da broj biljaka na jednom hektaru bude 4 – 5 hiljada. Prilikom rezidbe, osnovno pravilo za rezača je prilagođavanje samoj sadnici koje je ključno kako bi nepogrešivo ispratio nekoliko koraka koje treba da primeni da bi uspešno obavio ovako bitan zadatak.
Prvi korak se sastoji u sagledavanju sadnice od gore prema dole i uočavanju stanja brojnosti rodnih pupoljaka koji se iz godine u godinu razlikuje, a koji bi optimalno nakon izvršene rezidbe trebalo da iznosi oko 100 kako bi prinos na stablu u punoj rodnosti dostizao oko 20 kg jabuke.
Drugi korak se sastoji u izboru grana za izbacivanje u gornjem delu krošnje, između druge i treće žice. Izbor se svodi na grane koje prečnikom predstavljaju pretnju samom stablu, one koje su više godina stare sa malim brojem rodnih pupoljaka, uspravne nerodne jednogodišnje „vodopije“, kao i na grane koje svojim položajem prave zasenu za ostale grane što je vrlo bitno kod obojenih sorti i omogućavanju dopiranja svetlosti na same plodove i postizanju odgovarajuće crvene boje.
Presek se izvodi nekoliko centimetara od stabla, formirajući na taj način „čep“, koji ne bi trebao da bude duži od tri prsta. U ovom delu krošnje, izuzetno je bitno prisustvo jednogodišnjih i dvogodišnjih rodnih grančica koje želimo da sačuvamo, jer sledeće godine one će biti te koje donose najlepši rod. Primera radi, ukoliko se radi o zasadu od nekoliko godina, procentulni udeo zastupljenosti grana po starosti na stablu bi trebalo da bude sledeći: 30% jednogodišnjih, 30% dvogodišnjih, 30% trogodišnjih i 10% četvorogodišnjih.
Treći korak čini izbor grana za izbacivanje u donjem delu krošnje između prve i druge žice, ukoliko takve ima, kao i sređivanje „osnove“. „Osnova“ na sadnici predstavlja deo voćke, od prve žice do četrdesetak centimetara iznad, sa poluskeletnim granama kojih u zavisnosti od gustine sadnje treba da bude 6 – 8. Na svakoj grani u osnovi, pravimo preseke na jednogodišnjim porastima u dužini do desetak centimetara, takozvane „produžnice ili vođice“. Ovim sprečavamo nepotrebno izduživanje grana, prejako savijanje grana i osiguravamo priliv hranljivih materija iz samog stabla kako bi budući plodovi na tim granama bili adekvatno ishranjeni.
Pored ovih osnovnih koraka, bitno je voditi računa o broju rodnih pupoljaka koji treba uskladiti sa debljinom i starošću same grane, jer tanka i mlada grančica nije u stanju da iznese kvalitetan rod ukoliko se na njoj nalazi prevelik broj pupoljaka.
Rezidba vrhova je poseban deo rezidbe koji uključuje mehanizaciju (traktore sa posebno prilagođenim prikolicama na kojima rezači imaju pristup najvišem delu stabla) i korišćenje pneumatskih makaza, pored ručnih. Vrlo je bitno izabrati pravu granu koja će viti vođica samom stablu i izvršiti presek na jednogodišnjem delu, opet zbog nepotrebnog izduživanja celokupne visine stabla. Pravilo izbora izbacivanja grana se odnosi i na ovaj deo krošnje.
Posle svega iznetog, dolazimo do zaključka da je rezidba mera koja zahteva veliko znanje, iskustvo i posvećenost samoj biljci. Ona je prva u nizu operacija koje se sprovode u voćnjaku, a njena uspešnost olakšava ili otežava ostale.
Dipl.ing. Marija Bemiler
Delta Agrar
Tehnolog zaštite bilja